Mamy Blue

Nedjelja je. Budim se i u polusnu hvatam mobitel u ruke. Zasljepljuje me svjetlost ekrana, 9:04 „A gdje ću tako rano, pa vikend je“, mrmljam samoj sebi dok i dalje škljim.
Mislim, realno. Svaki dan se činio kao nedjelja u ovoj pustolovini zvanoj karantena, barem kada je o spavanju riječ.

Još uvijek se valjam po krevetu.

09:44 Otvaram širom venecijanere. Sunce je, toplo je, mirno je. A i u mojoj glavi je mirno. Karantena je gotova, a pitanje je samo jedno…gdje ćemo!? Na more, naravno.

More liječi i svatko tko je odrastao na moru će vam reći da ne može zamisliti život bez njega. Nije more samo magična ,,voda“. To je način života. Klišej, ali tako je. Onaj način života u kojem se budiš i znaš da je more tu, tvoj suputnik i snaga kroz dan. Sitnice koje nas tjeraju na trening zahvalnosti. Mogućnost da naručiš kavu uz more ili popiješ čašu najdražeg Muškata dok gledaš predivni zalazak sunca. Namreška se nekad more, naljuti se, ali i to je kratkog vijeka. I ne možeš mu čak ni zamjeriti. Kao što ni L ne može zamjeriti meni, moja zanovijetanja i moju neodlučnost. Između puno lijepih, super i kul stvari izabrati samo jednu, zbilja je izazov. „Na koju ćemo plažu danas gospodična?“, pita L kroz polu smijeh jer zna da se neću moći odlučiti.
„Iznenadi me! Ja nosim termosicu i kekse, a mogu i neko voće. Samo mi daj 15 minuta da se obučem“, kažem sretna jer znam da koju god plažu L odabere, neće pogriješiti.

10:50 S voćem u jednoj, i antiknim (čitaj; iz ex. Jugoslavije)  šalicama za kavu u drugoj ruci, trčim iz kuće. Više sam izgledala kao hrpa nereda nego kao netko tko se friško probudio i odiše srećom.

11:17 Ali evo nas, stigle smo na plažu, poredale smo ručnike i izvadile hranu. Pijemo kavu i bacamo ćakulu. Dan tako prolazi, a more sluša. Sluša naš smijeh, naše probleme, propale planove, ali i one koji će tek zaživjeti. More ne pita.

17:03 „I znaš L, ovo je definicija moje nedjelje“, rekla sam ispunjeno i sretno dok smo skupljale ručnike s plaže. „Moje more.“, dodala sam.

Osjećaj koji me preplavio nakon što sam to rekla bio je znak da sam na pravom mjestu. Znak da ću se ovdje zauvijek osjećati kao doma.

N.

Oh mamy, oh mamy, mamy blueeee, oh mamy blue…